Parvoviroza pasa

20.03.2020

Parvovirusna infekcija pasa

Parvovirus je DNK virus koji se razmnožava u brzodelećim ćelijama, prevashodno ćelijama crevnih resica i ćelijama miokarda kod mladih jedinki. Izuzetno je otporan na većinu dezificijenasa i u spoljašnjoj sredini može da opstane i do 5 meseci. Jedan je od najčešćih uzročnika virusnog enteritisa mladih pasa. Oboljenje je izuzetno kontagiozno i praćeno visokom stopom mortaliteta.

Oronazalni put je osnovni put infekcije. Najteža klinička slika se razvija kod pasa mlađih od 12 nedelja. Akutni razvoj povraćanja, dijareje, često sa tragovima krvi, anoreksija i brz razvoj dehidratacije su osnovna obeležja parvovirusnog enteritisa. Groznica i apatija prate infekciju. Kod pasa mlađih od 8 nedelja se može razviti miokarditis, ali jako retko. Miokardiogena forma se javlja u perakutnom toku sa fatalnim ishodom.

S obzirom na nespecifičnost simptoma, potrebno je diferencijalno dijagnostički isključiti:

  • Intestinalne opstrukcije (strano telo u digestivnom traktu)
  • Intususcepcije
  • Trovanja
  • Teške parazitske infestacije
  • Adisonovu krizu (hipoadrenokorticizam)
  • Akutnu fazu hronične bubrežne insuficijencije

Sumnja na parvovirusni enteritis se postavlja na osnovu starosne kategorije psa, vakcinalnog statusa, kliničke slike i hematologije. Za 7 do 10 dana od infekcije se razvija leukopenija i limfopenija. Moguć je razvoj anemije, ali ne i trombocitopenije. Biohemijska analiza krvi ukazuje na hipoalbuminemiju, hipoglikemiju i hipokalemiju. ELISA snap test, koji detektuje prisustvo virusnog antigena u fecesu omogućava postavljanje konačne dijagnoze. Postoji mogućnost lažno pozitivnog, kao i lažno negativnog rezultata. ELISA test će biti lažno pozitivan 4 do 8 dana nakon vakcinacije.

Osnova terapije je intravenska nadoknada tečnosti i elektrolita. Iako se radi o virusno oboljenju, antibitski tretman je od velikog značaja, jer je infekcija često praćena prerastom bakterijske mikroflore digestivnog trakta i prelaskom gram negativnih bakterija u cirkulaciju što dovodi do sepse. Endotoksični šok je razlog uginuća oboljelih jedinki. Amoksicilin + klavulanska kiselina u dozi od 20 mg/kg IV q8h u kombinaciji sa amikacinom u dozi od 20 mg/kg IV, IM, SC q24h su antibiotici izbora. Antiemetici su obavezan dio terapiju. Lekovi izbora su metoklopramid 0,2 – 0,4 mg/kg SC q8h ili maropitant 1 mg/kg SC q24h u trajanju od 5 dana najduže. Analgezija je bitan dio terapije. Analgetici koji su u primeni su buprenorfin 0,005 – 0,02 mg/kg IV q8-12h ili fentanil 2 – 5 µg/kg/h IV u infuziji.  

Prognoza je dobra u slučaju pravovremenog postavljanja dijagnoze i ako postoji odgovor na terapiju u prvih 5 do 7 dana. Jedinke koje prebole infekciju imaju zaštitini imunitet najmanje 20 meseci, a pojedine i doživotno. Postoji pozitivna korelacija između titra antitela u krvi i nivoa zaštite. Iz tog razloga je vakcinacija osnovna preventivna mera. Svi štenci u starosti između 6. i 8. nedelje života primaju prvu vakcinu koja sadrži atenuiran soj parvovirusa (petovalentna vakcina), a zatim još 2 revakcine u razmaku od mesec dana. Postoji mogućnost davanja dvovalentne vakcine (parvovirus i virus štenećaka) u ranijem periodu, oko 4. nedelje života. Nakon početne trokratne vakcinacije, svi psi dobijaju jednom godišnje revakcinu (petovalentnu). Moguće posledice preležane infekcije su nekroza kože, usled postojanja mikroembolusa u cirkulaciji, bakterijski artritis i diskospondilitis.

Ne postoji rizik po zdravlje ljudi, jer parvovirusna infekcija pasa nije zoonoza.