Anemija

20.03.2020

Anemija

Anemija se definiše kao manji broj crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) ili smanjena koncentracija hemoglobina unutar eritrocita. Najčešće je praćena bledilom sluznica, malaksalošću, bržim zamaranjem ili u težim slučajevima kolapsom. Anemija je klinički simptom, a ne dijagnoza i iz tog razloga uvek treba tražiti uzrok razvoja anemije. Anemija može da bude regenerativna (produkcija eritrocita je očuvana) i neregenerativna (nema produkcije novih eritrocita). Kod pasa je potrebno 3 do 5 dana, a kod mačaka 2 do 4 dana od momenta nastanka anemije do pojave novih mladih eritrocita – retikulocita u cirkulaciji.

Broj uzroka anemije je veliki, ali se mehanizmi nastanka mogu podeliti u tri grupe:

  1. Hemoragije – gubitak eritrocita

-trauma

-hirurška krvarenja

-tumori koji krvare (hemangiosarkom na slezini)

-gastrointestinalni ulkus

-teške infestacije ektoparazitima (ređe endoparazitima)

-poremećaji hemostaze (trombocitopenija, DIC, von Willebrandova bolest, trovanje varfarinom)

  1. Hemoliza – destrukcija eritrocita

-IMHA (imunski posredovana hemolitička anemija) – primarna ili sekundarna (usled postojanja drugog oboljenja)

-intoksikacije (cink, paracetamol, luk)

-infektivna oboljenja (babezioza, erlihioza, Mycoplasma haemofelis)

  1. Neadekvatna produkcija eritrocita – oboljenja koštane srži

-anomalije koštane srži (FIV/FeLV infekcija, intoksikacija estrogenom, imunosupresivni lekovi)

-anemija hroničnih oboljenja

-deficit gvožđa

-anemija kao posledica bubrežne insuficijencije (nedostatak eritropoetina)

Bitno je u početku proceniti stepen anemije. Pacijenti sa anemijom su često tahikardični i tahipnoični (usled smanjenog kapaciteta za prenos kiseonika), a u zavisnosti od uzroka pojedini pacijenti mogu imati i žuticu (pacijenti kod kojih dolazi do opsežne hemolize). Ako ne postoje vidljive hemoragije potrebno je sprovesti dalje dijagnostičke procedure u cilju otkrivanja uzroka anemije. Jedan od prvih dijagnostičkih koraka je pravljenje krvnog razmaza periferne krvi. Prilikom mikroskopskog pregleda obojenog Diff Quick metodom vrši se procena veličine i oblika eritrocita, postojanja parazitskih oblika unutar ili na membrani eritrocita (Babesia canis, Erlichia canis, Mycoplasma haemofelis), postojanja retikulocita (procena regenerativne sposobnosti kostne srži), sferocita (malih eritrocita bez centralne blede zone; ukazuju na imunski posredovane anemije), kao i procena drugih krvnih ćelija (leukocita, trombocita). Dalja dijagnostika zahteva primenu ultrazvuka, radiološkog snimanja i biohemijsku analizu krvi. U slučaju postojanja neregenerativnih anemija, potrebno je odraditi biopsiju koštane srži. Hemostatski poremećaji zahtevaju posebne testove za dijagnostiku, kao što su utvrđivanje vremena kapilarnog krvarenja, PT (protrombinsko vreme), APTT (aktivirano parcijalno tromboplastinsko vreme), genetska testiranja predisponiranih rasa za von Willebrandovu bolest (doberman). Genetski testovi se mogu raditi i kod sumnje na deficit piruvat kinaze (basenji), deficit fosfofruktokinaze (springer španijel), deficit kobalamina (veliki šnaucer, border koli).

Uspešan tretman pacijenta sa anemijom zahteva postavljanje konačne dijagnoze, tj. utvrđivanja uzroka pojave anemije. Kod pacijenata sa teškim stepenom anemije, kao i pacijenata u hipovolemičnom šoku potrebna je urgentna stabilizacija pre dalje dijagnostike (intravenska nadoknada tečnosti, zaustavljanje krvarenja, aplikacija kiseonika i drugi postupci u zavisnosti od primarnog problema). U pojedinim slučajevima indikovana je i transfuzija krvi. Donor mora da bude bez simptoma bolesti, redovno vakcinisan protiv besnila i zaraznih bolesti, negativan na 4D testu (dirofilarioza, erlihioza, lajmska bolest i anaplazmoza), da su svi parametri hematološke i biohemijske analize krvi u referentnim vrednostima, teži od 25kg i da nije u toku života primao transfuziju. Idealni donori su hrtovi usljed visoke vrednosti hematokrita, koja je odlika ove rase pasa.

Prognoza pacijenata sa anemijom prevashodno zavisi od primarnog uzroka. U velikoj meri konačnom ishodu doprinosi brzina postavljanja konačne dijagnoze i shodno tome primena adekvatne terapije.